24. Istraživanja moguće terapije; I dio
Kao što je poznato za PSP (Progresivna supranuklearna paraliza) nema lijeka. Na žalost nema puno niti istraživanja u tom području. Bolest je vrlo rijetka, samo nekoliko slučajeva na 100.000 stanovnika. Pored toga, bolest je vrlo slična nekim drugim neurodegenerativnim oboljenjima, pa često prolazi pod krivom dijagnozom. Ima podataka u literaturi koji govore da i do 20% slučajeva PSP se skriva pod dijagnozom Parkinsonove bolesti. Farmaceutska industrija nije zainteresirana za istraživanja jer eventualno i pronađen lijek ne bi se prodavao u velikim količinama, odnosno ne bi osiguravao veliki profit na koji je farmaceutska industrija navikla.
Moj liječnik u Belgiji, zovu ga profesor za mozak, predložio mi je da počnem uzimati Azilect (aktivna supstancija rasagiline). Objasnio mi je da lijek nije specifičan za PSP, ali da on ima iskustva sa svojim pacijentima i da pomaže. Molekula rasagilinea je otkrivena 1970 godine, a kao lijek registriran je tek 2005 u Evropi, odnosno 2006 u SAD. Lijek se koristi kao monoterapija za liječenje Parkinsonove bolesti u ranoj fazi ili kao dodatna terapija, u kombinaciji s drugim lijekovima, u naprednijim slučajevima. Azilect djeluje tako da povećava razinu nekih prirodnih substancija u mozgu koje pomažu u provođenju impulsa u moždanoj stanici.
Objavljeni su u literaturi različiti, često oprečni, rezultati o učinku ovog lijeka kod progresivne supranuklearne paralize (PSP). Neki podaci govore da lijek nema učinka i da ne pomaže u liječenju ove neurodegenerativne bolesti. Međutim, ima podataka da rasagiline smanjuje broj padova kod bolesnika kao jednog od najizraženijih simptoma. Pored toga smanjuje pojavu depresije, umanjuje problem gutanja, u najmanju ruku usporava progresiju, smanjuje smetnje u hodu i olakšava održavanje ravnoteže kod stajanja i u hodu.
Već godinu i pol uzimam tablete Azilect. Meni lijek pomaže i od kada pijem ove tablete osjećam se bolje. Prošlo ljeto sam padao nekoliko puta. Jednom s ozbiljnom posljedicom, lom ruke i to obje kosti podlaktice. Ovo ljeto nisam pao niti jednom iako sam fizički mnogo aktivniji. Lakše hodam, lakše ustajem iz kreveta i čvršći sam u rukama. Problem gutanja je slabije izražen, a mnogi kažu da bolje govorim. Prije uzimanja Azilecta morao sam čašu držati s dvije ruke dok sam pio. Danas čašu držim uobičajeno s jednom rukom. Posebno kada je u čaši bijela bevanda, hladna.
Kako u meni još negdje postoji istraživački duh, ipak sam prvih 15 godina svog radnog vijeka radio kao istraživač, u dva navrata sam napravio vrlo jednostavnu provjeru učinka Azilecta. Prvi put nakon 6 mjeseci uzimanja lijeka sam napravio pauzu od mjesec dana. Ubrzo su se simptomi ponovno intezivirali i trebalo mi je dugo vremena da Azilect ponovno popravi kliničku sliku. Drugi put sam prekinuo uzimanje samo na tjedan dana. Kada su se simptomi ponovno intezivirali počeo sam ga ponovno uzimati.
Imao sam priliku govoriti jednom uvaženom neurologu u Zagrebu, visokog ranga, o mojim iskustvima nakon nekog perioda uzimanja Azilecta. Uvaženi je samo odmahnuo rukom, a govor tijela je potvrđivao da nije pročitao odgovarajuću literaturu. Dotični ne samo da liječi, nego i uči druge. Nije problem onaj tko ne zna. Problem je onaj tko se učiti neda.