25. Istraživanja moguće terapije; II dio

U svim živčanim stanicama se nalazi bjelančevina (tau protein) koja potpomaže normalno funkcioniranje stanice. Međutim, iz za sada neutvrđenih razloga, ta se bjelančevina počne međusobno “sljepljivati“ i nastaju nakupine koje stanica ne može probaviti i na kraju sama ugiba. Ovaj su proces znanstvenici primjetili kod neurodegenerativnih oboljenja i smatrali su da je to uzrok degeneracije u moždanom tkivu. Na bazi ove teorije došli su na ideju da naprave specifična antitijela (monoklonalna antitijela) za tu bjelačevinu i tako smanje njenu aktivnost u živčanim stanicama. Prvi pokusi na miševima su bili obećavajući. Kasnije, kada su pokuse ponovili na ljudima zaključili su da nema rezultata i odustali su od daljnjih istraživanja u tom području. Kada su pokusi na ljudima počeli i kada se smatralo da bi se mogao postići rezultat, ja sam se javio u dvije firme i ponudio da se ova metoda ispita na meni. Dugo nisam dobio odgovor da bi kasnije pročitao u literaturi da se odustalo od daljnjih ispitivanja.

Međutim, jedna firma u Belgiji piše u literaturi da ima rješenje za prije spomenutu bjelančevinu i da krajem ove godine počinju pokusi na ljudima. Preko profesora koji me vodi u Belgiji, pokušavamo stupiti u kontakt s tom firmom sa željom da budem dio planiranog pokusa. Međutim zbog situacije s korona virusom svi radovi su odgođeni.

Jedna američka istraživačka kuća je razvila supstanciju za koju vjeruju da bi mogla biti lijek za neurodegenerativne bolesti. Supstancija je sveobuhvatno ispitana i počela su testiranja na ljudima u Americi. Prvi rezultati su ohrabrujući. Pronašao sam podatak da će prvi pokusi na PSP pacijentima početi krajem 2020. godine. Pisao sam u firmu i ponudio se da kao pacijent učestvujem u pokusu. Dobio sam odgovor da će se pokusi obavljati u nekoliko centara u Americi i da, ako sam spreman putovati svakih malo na kontrole, mogu me uključiti. Kako je ovo praktički nemoguće organizirati dogovorili smo da će me staviti na svoju listu i kad pokusi budu u Evropi, ako ikad, da će me uključiti.

U Indiji jedan insitut radi na istraživanju učinaka stanične terapije kod PSP pacijenata. Pišu da su prvi rezultati ohrabrujući. Pisao sam tom institutu ali odgovor nikad nisam dobio.

Ima razmmišljanja da bi peparati prirodnog silicija mogli usporiti degeneraciju moždanih stanica. Naime, silicij pomaže u “čišćenju“ stanica općenito. Ovo je, za sada, teorijska pretpostavka koju treba i praktično dokazati. Na kraju, elektrostimulacija, o čemu sam pisao u 23. postu, je nešto što je u praksi pokazalo najviše, iako ne možemo kazati da je to terapija od izbora za PSP. Zaključno, Azilect, elektrostimulacija i uporno svakodnevno vježbanje je ono što meni omogućava skoro normalan život s dijagnozom koja nije bezazlena. Ako se pojavi neki lijek ja sam spreman učestvovati u pokusu, odnosno da ga se ispita na meni. Ako sam uspio količinu rakije prije obroka svesti na doslvno jednu kap, a umjesto vina pijem tanku bevadu (jedna trećina vina sa dvije trećine vode pod strogom kontrolom žene) sigurno ću preživjeti svaki pokus. Čak i onaj koji na miševima nije uspio.