23. Elektrostimulacija
Bio sam nešto više od godinu dana pod nadzorom liječnika u Belgiji, striktno se pridržavajući što je odredio kada je potvrdio dijagnozu: uzimanje lijeka (Azilect), vježbanje, rad s logopedom i terapija poremećaja spavanja. Prilikom jednog pregleda predložio mi je elektostimulaciju mozga. Burno sam reagirao na prijedlog da puštam struju kroz mozak. Sjetio sam se filmova u kojima je prikazan elektrošok i reakcija bolesnika prilikom tog tretmana. Međutim, liječnik mi je objasnio o čemu se radi te da na njegovoj klinici postoji laboratorij za elektrostimulaciju koju vodi jedan profesor. Pristao sam i na taj postupak. Žena nije baš bila oduševljena, ipak je ona doktor elektrotehnike, a ja sam se šalio na svoj račun: “Mozak mi je ionako otišao u k…., malo struje visokog napona, pa što bude.“
Kao obično, pročitao sam mnogo o ovoj metodi (tDCS) i nije mi bilo žao. Elektrostimulacija je relativno nova metoda koja se primjenjuje kod mnogih poremećaja koji dolaze od strane oštećenog mozaga. U literaturi postoje, bar koliko je meni poznato, samo 4 objavljena znanstvena rada koji govore o primjeni elektrostimulacije kod PSP-a. Rezultati su ohrabrujući što se tiče djelovanja na centar za pokretljivost i centar za govor. S obzirom da su ovo dva simptoma koji su kod mene najizraženiji, bio sam zainteresiran za prijedlog liječnika. Naravno, i liječnik je bio zainteresiran da tu metodu proba na nekomu tko se odmah složio da bude pokusni kunić. A liječniku jedan literaturni podatak više.
Tretman je organiziran u Centru za neinvazionu stimulaciju mozga (tako se zove) na klinici gdje je moj liječnik šef klinike. Aparat je relativno jednostavan, dvije su elektrode koje se postave na točno određena mjesta na glavi i pušta se istosmjerna struja jakosti 2 mA. Dakle ranije spomenuta “struja visokog napona“ bilo je samo moje veterinarsko razmišljanje. Vrlo je važno na koja se mjesta postavljaju elektrode. Zbog toga je napravljena mapa lubanje sa točno određenim mjestima za anodu i katodu za određene centre u mozgu. U Centru sam prošao petnaestak tretmana i naučio kako koristiti aparat i, uz pomoć žene, raditi stimulaciju kod kuće. Za sebe sam kupio svu potrebnu opremu. Danas elektrostimulaciju radim samostalno kod kuće po slijedećoj shemi: 2 tjedna stimulacija centra za govor jednom dnevno pa 4 tjedna pauza, potom 2 tjedna stimulacija centra za pokretljivost pa 4 tjedna pauza. I tako redom. S obzirom da ovo pišem lako je zaključiti da sam još živ. Kako sam po prirodi nestrpljiv, rekao sam liječniku da mi je dugo 4 tjedna čekati na slijedeću stimulaciju. Liječnik mi je odgovorio: “Mozak nije slijepo crijevo pa ako ga i ostraniš a nije upaljeno, ništa se neće dogoditi.“ Obrazloženje je bilo toliko uvjerljivo da sam ga bezpogovorno prihvatio. Na žalost, ovu vrst stimulacije mozga u Hrvatskoj ne radi niti jedna klinika. Nekim sam liječnicima u Zagrebu ponudio pomoć da u svoj rad uvrste ovu elektrostimulaciju. Nisu pokazali interes. Jedan liječnik na jednoj klinici u Zagrebu koristi magnetske valove za stimulaciju mozga kod nekih neuroloških poremećaja.