19. Poremećaj spavanja

Dok je profesor razgovarao s mojom ženom, između ostalog, pitao je kako ja spavam. Znao sam što će biti odgovor. Rekla je da često hrčem i da ponekad teško dišem u snu, kao da izgubim dah. Također je rekla da ja često i lako padnem u san tokom dana: “Čim sjedne zaspe.“ Sve mu je bilo jasno i odredio je da ispitamo moje spavanje. Nisam ništa znao o tome i, kao obično, iz literature se informirao o problemu.  Poremećaj spavanja je poteškoća kod koje osoba ima stanke u disanju ili razdoblja plitkog disanja tokom spavanja. Vrlo je važno znati da osjećaj pospanosti koji se proteže cijeloga dana nije normalano. Prestanak disanja tokom spavanja koji može trajati neko vrijeme naziva se apneja. Nakon prestanka disanja čovjek počne grčevito hvatati zrak. Taj se ciklus može ponavljati cijele noći, a da spavač toga nije svjestan. Postoje dvije vrste apneje: opstruktivna i centralna. Opstruktivna apneja je kada je onemogućen protok zraka kroz dišne putove. Centralna apneja je puno rjeđa, a uzrokovana je time što mozak ne šalje signal za disanje. Centralna apneja često prati različite neurološke poremećaje. Apneja je kada disanje zastane 10 i više sekundi dok spavate. Kada disanje zastane manje od 10 sekundi, pojava se naziva hipopneja. Apneja se dijagnosticira preko noći metodom koja se naziva polisomnografija. Za dijagnozu pacijent dolazi na kliniku u večernjim satima i prespava cijelu noć. Određuje se broj kombiniranih apneja i hipopneja na sat (AHI-apneja hipopneja indeks). Normalno je ako je AHI manji od 5 u toku jednog sata. Blagi AHI je 5 do 15 za jedan sat, umjeren AHI je 15-30 za jedan sat, a ozbiljan (opasan) AHI je više od 30 za jedan sat.

Snimanje, polisomnografiju, obavio sam na klinici u Zagrebu. Prespavao sam na klinici cijelu noć spojen žicama raznih boja u jednu utičnicu na zidu i s jednom crnom kutijom fiksiranom oko grudnog koša. Jedino što sam u sobi vidio bila je infracrvena kamera koja je snimala svaki moj pokret. Za nekoliko dana sam dobio nalaz: AHI je bio 36, većinom opstruktivnih apneja, što se smatra težim oblikom apnejičkog sindroma. Znači, ja sam imao u toku noći zastoj u disanju 36 puta prosječno u jednom satu. Nakon toga sam na klinici proveo tjedan dana da se priviknem na uređaj i masku za spavanje. Danas već više od godinu dana spavam s aparatom na noćnom ormariću koji pod blagim pritiskom pumpa zrak kroz masku u nos. Aparat radi praktično bezšumno, iako se žena ne slaže s time. Nisam ja kriv što ona jako dobro čuje. Iskustvo je odlično, spava se komforno i bez poteškoća. Spavam 6 do 7 sati bez buđenja što je za sedamdesetogodišnjaka vrlo dobro. A i žena je zadovoljna jer ne hrčem, a s maskom na nosu i nisam baš nešto.