18. Logoped
Do potvrde dijagnoze pokušao sam sa dva logopeda, na žalost bezuspješno. Profesor je inzistirao da radim s logopedom u Briselu. Nisam prihvatio sugestiju zbog potpuno krivog razmišljanja. Naime, ja sam se plašio kako će me logoped učiti govoriti ako ja ne govorim francuski jezik. Potpuno krivo, u što ću se kasnije uvjeriti.
Došao sam u Zagreb i tražio logopeda koji radi s odraslim osobama. Imao sam sreće, pronašao sam logopeda koji je cijeli život radio u poznatoj klinici s odraslim osobama neurološkim bolesnicima. Došao sam na prvi sat razmišljajući s kojim slovima i s kojim riječima će mo početi vježbati. Nakon upoznavanja i nakon što sam detaljno opisao moje simptome, pokazao sam vježbe jezika i lica koje već radim duže vrijeme. Sjeli smo nasuprot s razmakom od metar. Logoped je uzeo loptu i bacio je prema meni uzvikujući: “Hvataj!“. Nekoliko minuta smo tako dobacivali loptu. Potom me tražio da stavim dlanove na koljena i da lupkam, potom da lupkam desnim dlanom po lijevom koljenu i obrnuto, potom lijevim dlanom po desnom ramenu i obrnuto. Razmišljao sam da sam tako mogao bacati loptu i lupkati i na francuskom jeziku. Molio sam da mi objasni metodu rada. Uvijek želim znati što mi liječnik odnosno terapeut radi i zbog čega. Logoped mi je objasnio: “Vas ne treba učiti govoriti, vi znate govoriti. Kod vas je problem u mozgu, radit će mo s mozgom, a ne jezikom.“ Shvatio sam da sam u pravim rukama. Nastavili smo s loptom, lupkanjem, špatulom, prstima, jezikom, usnama, obrazima, očima i na kraju dječjom dudom varalicom. Kružio sam jezikom s vanjske i unutarnje strane usana. Slagao sam lego kockice s dudom u ustima. Sreća da me unučad nije vidjela. Poslije svake vježbe sam dobio napisani tekst koji sam kod kuće morao čitati glasno i potom ga prepisati rukom u bilježnicu. S obzirom da više od 30 godina pišem na računalu, nisam niti znao da sam skoro zaboravio pisati olovkom. Logoped mi je savjetovao da pjevam glasno. S obzirom na glasovne sposobnosti, pjevao sam kada sam se sam vozio u autu. Sreća da me nitko nije čuo. Jednom sam se vozio u Briselu s dudom u ustima. Zaustavio sam se na semaforu. Pored mene se zaustavio auto sa crnim vozačem. Kad me je vidio s dudom u ustima toliko je promijenio izraz lica da sam ja skoro odjurio kroz crveno svjetlo na semaforu. Na kraju logoped mi je savjetovao da bi bilo dobro da kupim pletaće igle i da pletem, te da bi bilo dobro da radim goblen. To je bilo previše i za moju samodisciplinu.
Rad s ovim logopedom, dobrim čovjekom i velikim stručnjakom, je mnogo promijenio u mom životu. Možda danas ne govorim lakše i brže nego ranije, ali sigurno nije gore nego što je bilo. To je veliki uspjeh kod ovih oboljenja. Žao mi je što sam na početku ovog serijala odlučio da neću spominjati imena i spol liječnika i terapeuta. Ovaj je logoped mnogo promijenio u mom životu i zaslužio je da mu spomenem ime, ali držim se ranije odluke. Sve vježbe koje sam radio, opisao sam i snimio da bi ih pokazao onima kojima bi mogle pomoći.