7. Požar
U ljeto 2019. bio je veliki požar u okolici Šibenika. Moja rodna kuća, gdje nisam živio s obitelji, bila je vrlo ugrožena vatrom. U kasne večernje sate sam odlučio provjeriti što se dešava s kućom. Sjeo sam u auto i uputio se 15 kilometara, u nepoznato. Otprilike jedan kilometar prije kuće naišao sam na policijsku patrolu na cesti. Vatra je bila blizu i policija nije dozvoljavala da se vozi dalje jer je bilo opasno. Skupilo se dosta ljudi. Zaustavio sam auto, priđe mi policajac i upita: “Kuda vi?“ Odgovorim tiho, misleći da neće biti tako sporo: “Molim vas pustite me da prođem, kuća mi je u opasnosti.“ Policajac me začuđeno pogleda i kaže: “Ne može, opasno je.“ Ja uporno: “Ali rodna kuća.“ On uporniji: “Ne može,“ i odmakne se od mene. I ja tada napravim nepromišljenu grešku. Izađem iz auta i pođem za njim. Bilo je ljeto pa je brada bila duža nego obično. Ponovim: “Molim vas, izgorit će mi rodna kuća.“ U ovaj prijateljski dijalog uključi se drugi policajac, s podsmjehom pogleda mene i obrati se prvom, tonom načelnika: “Što gubiš vrijeme s tim pijancem.“ Dok sam se ja koncentrirao da nešto brže kažem, spasi me rođak koji je bio u blizini. Obrati se policajcu: “Gospodine nije on pijan, imao je moždani udar pa otežano hoda i sporo govori.“ Policajcima je bilo neugodno i jedan se smiluje i reče: “Barba idite, samo budite oprezni da ne padnete u vatru.“ Isto mi je rekla i žena kada sam pošao od kuće.
Često sam govorio da sam imao blagi moždani udar jer je bilo lako razumljivo. Kazati da imaš PSP mnogima nije značilo ništa. To mi je razumljivo za ljude koji nisu medicinski obrazovani. Međutim, čudno je kada to ne znači mnogo liječniku. Jedan moj bratić ima bliskog rođaka, mladog liječnika neurologa koji radi na klinici u bolnici. Mislio sam da bi mogao biti zanimljiv, s mojom dijagnozom, tom mladom liječniku. Predložio sam bratiću da predloži svom rođaku da porazgovaramo kada njemu odgovara. Bratić me jednom nazove telefonom, kaže da je s rođakom doktorom i da on pita koja je točno moja dijagnoza. Ja mu kažem PSP. On začuđeno upita: “Možda PTSP?“. Ja mu potvrdim da je moja dijagnoza PSP, a ne PTSP. “Doktor kaže da si ti nešto pobrkao. Ti imaš PTSP, kakav PSP“, reče bratić. Razmišljao sam dugo o ovome i za sebe zaključio: nije požar najgore što ti se može desiti.