6. Poteškoće govora

Nakon prvih problema s ravnotežom i hodom počele su proteškoće s govorom. Prvo sam primjetio da je govor usporen. Svaku riječ i svako slovo sam razgovijetno izgovarao, upravljao sam mislima bez teškoća. Ali, govor „nije bio moj“. Govor postaje sve više nazalni, glasnice sve češće čistim kašljucanjem. Poteškoće postaju sve izraženije. Sve teže izgovaram pojedine riječi, posebno kad su dva ili više suglasnika zajedno u jednoj riječi (npr. tipkovnica, Hvar, Branko, grad, nesvrstani, suglasnik, diskretno, zgrčiti). Još veći su problem riječi koje imaju ž, š, č, ć i đ. Ne mogu ih izgovoriti odjednom, riječ izgovaram u dva dijela sa stankom između. Govor postaje sve više usporen, otežan i predstavlja mi problem u normalnoj komunikaciji. Kada razgovaram, sugovornici primjete poteškoću, ali im je neugodno to kazati. Neki misle da sam pijan. Kad netko vidi moj hod i istovremeno sluša moj govor potpuno je uvjeren da ispred sebe ima pijanu osobu. Posebno kada zna da obrađujem vinograd i da imam punu konobu vina i rakije. Nema sumnje kada se to dešava u poslijepodnevnim satima ili navečer. Međutim, kada me netko vidi takvog ujutro, a poznaje me, teško vjeruje da sam postao takav pijanac. Sve više postajem svjestan poteškoća, jako se kontroliram prilikom razgovora u društvu, izbjegavam razgovore posebno javljanje na telefonske pozive. Sve navedeno dodatno mi potencira problem, izaziva nelagodu i depresiju. Mnogi su prijatelji bili zabrinuti za moje zdravlje. Posebno su ispitivali moju ženu o stanju moje bolesti i prognozama. Žena im je govorila kako se ja osijećam dobro, i fizički i psihički, samo sporo govorim. Često bi znala objašnjavati: “On sve dobro izgovara samo govori malo teže i usporeno. Potpuno je razuman, služi ga pamćenje i ne priča gluposti.“ Eto na što se svede kriterij za dobrog muža nakon 47 godina u braku: glavno da ne priča gluposti.

Dok sam čekao pregled kod neurologa napravio sam pregled na klinici za bolesti uha, nosa i grla. Nalaz liječnika nije ukazao ništa posebno: “Ne nalazim patološkog ORL zbivanja. Molim pregled neurologa.“ Pored toga, savjetovao mi je da porazgovaram s logopedom. O logopediji ništa nisam znao. Toga u veterinarskoj medicini nema. Posjetio sam logopeda prvi put u životu. Nakon nekoliko razgovora i koristeći nekoliko tehnika logoped, po mojem osjećaju vrlo iskusan, je pošteno priznao: “Vidim da imate problem, ali ne znam što vam je. Najbolje da vas pregleda logoped koji radi s neurološkim slučajevima.“ Nisam ni znao da to postoji.

Tražeći informacije o logopediji i logopedima na internetu, naišao sam na dva problema. Skoro sve informacije u vezi s ovim govore o rješavanju mucanja kod male djece. Rijetko se tko bavi odraslim osobama. Drugi problem je što, pregledavajući internet stranice privatnih logopoda, prvo vas informiraju kolika je cijena pojedinih pregleda i obrade. Moj je osjećaj da su se previše komercijalizirali. Posjetio sam SUVAG. S obzirom da su oni u sustavu zdravstva “boluju“ od istih bolesti. Čeka se 6 mjeseci. A kome uopće služe?