13. Dopunski pregledi

Čekajući slijedeće MR snimanje napravio sam nekoliko dodatnih pregleda. Kao što sam ranije pisao, prvi pregled kod logopeda nije mi mnogo pomogao. Tražeći po internetu naišao sam na jednog asistenta na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za logopediju i obratio se e-mailom. Detaljno sam opisao svoje poteškoće i molio da li mi može pomoći ili preporučiti nekoga tko bi to mogao. Ubrzo sam dobio vrlo ljubazan odgovor u kojem mi predlaže dva mjesta gdje mogu potražiti pomoć. Prvo je bio logoped na poznatoj klinici, ali na žalost nismo uspjeli organizirati pregled. Drugo mjesto bilo je neuropsihologija na istoj klinici. Čekao sam 3 mjeseca da dođem na red. Pregled je trajao nekoliko sati. Obavljena je “kompletna neuropsihologijska procjena kognitivnih i izvršnih funkcija uključujući i govorne komponente.“ Nalaz i mišljenje psihologa je bilo veoma opširno napisano s mnogo karakteristika osobnosti, meni zanimljivo. Predloženo mi je da se javim profesoru na istoj klinici koji se bavi neurodegenerativnim bolestima. Na taj pregled sam čekao 6 mjeseci.

Tražeći i dalje logopeda koji se bavi odraslim osobama naišao sam na informaciju da jedan logoped u Zagrebu koristi ultrazvuk za dijagnostiku gibanja jezika tokom izgovora, te elektrostimulaciju jezika i lica. Bilo mi je izazovno i prijavio sam se na pregled. U dogovoreno vrijeme sam došao na pregled logopeda, ali me je dočekao inženjer elektrotehnike koji mi je objasnio kako on prvo radi dijagnostiku ultrazvukom, a potom logoped određuje terapiju. Kasnije sam našao podatak da je spomenuti elektroinženjer vrlo poznati znanstvenik iz područja elektrostimulacije općenito. Nalaz je pokazao jako izraženu sporost u pokretima jezika. S obzirom da je kod mene uzrok sporosti u centru za govor u mozgu, zaključili smo da će mo pričekati dodatne analaze liječnika i eventualno krenuti s elektrostimulacijom.

Za vrijeme boravka u Zagrebu u tri navrata sam pregledan na jednoj sveučilišnoj klinici gdje je napravljen EEG (nalaz: “u granicama normale“) i dopler vratnih arterija (nalaz: “zadovoljavajući za dob“). Liječnik mi je odredio za terapiju Madopar, lijek koji se uzima kod Parkinsonove bolesti. Ubrzo sam ga prestao uzimati jer mi nije pomogao.

Doznao sam da u Briselu postoji centar koji se bavi samo ispitivanjem ravnoteže i unutrašnjim uhom. S obzirom da sam ja imao probleme s ravnotežom prijavio sam se na pregled. Okretali su me na raznim stolicama i prikopčavali na razne aparate s velikim i malim ekranima da sam imao osjećaj da se pripremam za astronauta. Nalazi su pokazali da je unutarnje uho potpuno zdravo, što je potvrdilo da moje poteškoće s ravnotežom dolaze iz mozga. Liječnik koji vodio preglede gledao je širu sliku, dugo smo razgovarali i na kraju mi je predložio: “Poznajem jednog neurologa kojeg mi zovemo profesor za mozak. Profesor je na dva fakulteta, priznati znanstvenik i šef jedne neurološke klinike. Da li bi htio da te on pregleda?“ Naravno, odmah sam prihvatio. Još sam sjedio u ordinaciji, liječnik je uzeo mobitel i s nekim razgovarao. Razgovor nisam razumio jer ne govorim francuski. Liječnik me upita: “Možete li doći na pregled 8. marta?“ To je bilo za nekoliko tjedana i prihvatio sam. Taj pregled kod profesora za mozak u potpunosti je promijenio moj život.