4. Prvi simptom: poremećaj ravnoteže

U devetom mjesecu 2016. godine, kao i obično, bio sam u Bilicama (selo pokraj Šibenika gdje sam rođen) pripremao berbu grožđa i flaširao vino od prošlogodišnje berbe. Moja žena je bila u Briselu kod mlađeg sina da pomogne čuvajući unuka i oko kućnih poslova, kao prava baka. U konobi usred posla nazvao je sin i rekao: “Tata je li sjediš. Mama je pala i slomila kuk. Sada je u bolnici i čeka operaciju.“ Šok je bio strašan. Kasnije sam doznao da je baka potrčala za unukom, pala na pločniku i slomila kuk. Sve sam ostavio, prodao grožđe na lozi i otputovao u Brisel. Operacija i oporavak su dobro prošli i bez težih posljedica.

Mjesec dva nakon ovog događaja primjetio sam da me ponekad „noge ne slušaju“. Nisam se osijećao sigurno na nogama. Provjeravao sam sebe hodajući ulicom. Pokušao sam hodati po liniji na pločniku. Nakon nekoliko koraka izgubio bi ravnotežu i počeo širiti ruke kao da tražim nešto za što bi se uhvatio rukom. U početku nisam obraćao veliku pažnju ovim znakovima. Čak, ako nisam bio dovoljno fokusiran, nisam bio niti svjesan poteškoća. Kada bi dobro razmislio prvo što bi mi palo na pamet je bilo da će netko, promatrajući me, misliti da pijan hodam po cesti. Nije mi bilo svejedno. S vremenon sam opisane poteškoće primjećivao sve češće. Otišao sam kod svog obiteljskog liječnika koji me utješio da je to moguće posljedica stresa. Bilo mi je najjednostavnije prihvatiti ovo objašnjenje. Nakon tri ili četiri mjeseca, kupajući se, pao sam preko ruba kade na pod. Nisam se mogao podići. Žena mi je pomogla, što i nije bilo lako, nasapunanih 90 kilograma. Odmah smo otišli u Centar za hitnu medicinu. Nije bilo nikakvih povreda, a neurološki nalaz je bio uredan. Napravljen je CT glave i liječnik nije vidio nikakvih promjena i napisao zaključak: “Na učinjenom MSCT-u mozga ne verificira se patomorfološkog supstrata. Kontrola čimbenika rizika….“. Moja znanja iz srednje medicinske škole i patologije na Veterinarskom fakultetu nisu bila dostatna da razumijem ove rečenice. Nisam se pomirio s nalazom, otišao sam na drugu kliniku gdje mi je napravljena magnetska rezonanca mozaga (MR). Nalaz je bio: “…veći broj sitnih lezija bijele moždane tvari nespecifične lokalizacije i izgleda koje mogu…“ Pregled kod neurologa sam čekao 3 mjeseca nakon MR-a. Neurolog je smatrao da su promjene na mozgu u granicama normale za moju dob (tada 67 godina). Ipak, htio je podrobnije ispitati moje stanje i predložio bolničko sedmodnevno promatranje. Zakazan je datum dolaska u bolnicu.