9. Pregled u Briselu

Ranije sam pisao da mi je liječnik na jednoj zagrebačkoj klinici odredio boravak u bolnici zbog promatranja mojih kliničkih simptoma. Dan odlaska u bolnicu je bio dogovoren. Radovao sam se da će se netko ozbiljno pozabaviti s mojim poteškoćama. Vjerovao sam liječniku i bolnici u kojoj sam trebao ležati. S liječnikom sam uspostavio dobar kontakt. Ovo smatram veoma važnim, osobito kod neuroloških bolesnika koji lako postaju i psihijatrijski bolesnici. Uvijek sam kod prvog pregleda liječniku rekao: “Ja sam završio srednju medicinsku školu, završio sam veterinarski fakultet i doktor sam medicinskih znanosti. Ja razumijem proces promjena i molim vas da otvoreno razgovaramo o mojoj bolesti i prognozama.“ Većina liječnika je to prihvatila što je olakšalo pregled, posebno kad sam trebao opisati poteškoće. Međutim, bilo je i onih drugih. Nekoliko dana prije odlaska u bolnicu dogodio se preokret zbog čega smo žena i ja hitno otputovali u Brisel. Morao sam otkazati odlazak u bolnicu. Liječnik je prihvatio razlog i savjetovao da se javim kada se vratim. Znao sam da će mo tamo ostati mnogo dulje nego obično pa sam odlučio potražiti liječnika u Briselu. Moj teniski partner Sami se ozbiljno zabrinuo za moju bolest, ipak je on inženjer strojarstva, i prilikom jednog razgovora predložio da će mi on organizirati pregled kod neurologa što sam prihvatio. Pregled je bio dugotrajan i temeljit. Mladi liječnik je zaključio da mi nije ništa i ženi rekao: “Vodi ga kući, nije mu ništa. To što malo sporije govori nije opasno.“ Nisam bio oduševljen. Zaključio sam da moram potražiti liječnika u drugoj klinici. Ipak, ja razumijem proces.